Željko, slikaj ova dva malca što su ostala kod vas.
Da im nije malo nisko kavez? Kako reaguju?
Sad sam na poslu, a nemam slika kod sebe. Malci su sada svaki u svojoj krletci koje su postavljene na ovu od Dečka i Koke.
Ne vjerujem da im je prenisko, jer se nemaju čega bojati. Čak i kada netko dođe u goste Dečko i Koka izađu na svoje grane i zdušno promatraju što se dešava. Kao mali "pasići". Kada sam doma dosta često ih puštam i nikada nisam imao problema sa povratkom u gajbu. Ne uplaše se tako lako i ne bježe u kućicu. To baš mora biti neka posebna situacija. Jedino je nastala strašno velika panika i "bježanija" kada sam gledao film kada su prikazali neki ventilator, pa se izmjenjivala sjena sa svjetlom u ritmičnim intervalima. Inače je sve mirno i uobičajeno tiho (što se tiče normalnoga za rozaće).
Isto je bilo i kada su bili u krletci, naime ona mi je stajala na podu, u suprotnome kutu sobe gdje nitko ne prolazi blizu njih. Bitno je samo da imaju svoj mir i da shvate da im neće nitko ništa i da su sigurni od pokreta koje mi činimo. Kada im do malih glavica dođe da nije potrebno bježati i sakrivati se od svakog našeg prolaska, posezanja za daljinskim ili pokrivanja dekicom, nije bitno gdje je krletka postavljena. Najbitnije je da nije na propuhu i da je na toplome mjestu. To je i najveća bit postavljanja na visoko mjesto, a tek za tim dolazi preglednost prostora u kojemu papigica živi. Preglednost je bitna u prvim danima kada papigica dođe kako bi se što prije oslobodila straha.
Moji su već dobro proučili i naučili sve o prostoru u kojemu žive, a papigice koje dođu u novi prostor boje se nepoznatog. To je razumljivo. Moji znaju da iza police nema babaroge ili mica-mace koja će ih pojesti.
Moji više nemaju straha. Sada kada ležim na kauču, žena me izgura tako da mi noge dođu tik do gajbe, a Dečko se nalijepi na rešetke i proučava da li sam ih dobro oprao
Malce sam razdvojio, svakoga u svoju krletku koje sam dobio od budućih vlasnika, kako bi se naučile na novi dom. Malo je okrutno dok su još kod mene, ali će im biti lakše podnijeti kada ih razdvojim, jer će ipak otići sa svojom kućom na koju će se naučiti dok su još kod mene. Znati će da im je to dom i da su u njemu sigurne te će se moći bez straha koncentrirati na istraživanje i proučavanje novoga vlasnika i okoliša.
